Moja priča počinje pre par godina, kada sam se u kratkom vremenu našla u raljama obaveza, između odlaska u autoškolu, prekvalifikacije u drugoj srednjoj školi i posla uz puno radno vrijeme koji je uključivao i vikende.
Slobodnog vremena nije bilo, kao ni onog za pripremu nekog obroka, pa je kao posljedica kroz pola godine došlo 10 kg.
S tim su počeli i prvi problemi, nakon pretraga su mi dijagnosticirani policistični jajnici, zbog kojih sam morala uzimati hormonsku terapiju. Kroz otprilike 5 mjeseci sam dobila 20 kg. Sasvim slučajno se usput otkrilo da bolujem od pred-dijabetesa, poremećaja hormona rada štitnjače, imala sam 15 cisti na jajniku, imunitet oslabljen do krajnjih granica, bilo je nemoguće obući ijedan komad odjeće… Uz golem psihički teret sam uspjela položiti vozački ispit te maturalni rad za srednju na temu menadžmenta s odličnim uspjehom.
Zbog čestog boravka u bolnici sam bila prisiljena dati otkaz, svako malo bila sam na vađenju krvi, ultrazvuku, dobivala nove tablete opet i opet.
Situacija koje ću se uvijek sjećati: Dva tjedna sam svaki dan zaredom (zbog nekih pretraga čak i ujutro i popodne) dolazila vaditi krv i ispalo je svaki put kod iste medicinske sestre. Jedno popodne mi je 10-ak minuta tražila venu, ubola nekoliko puta, rekla da maltene više nemam krvi, zaplakala i rekla: „Jelena, pa što vam rade?“
Pukla sam u trenu kad sam već drugi put obavila set od 30-ak pretraga, dobila recepte za novu terapiju, a dr mi je rekla da nakon što uzmem terapiju, ponovno idem na sve pretrage. Ostala sam izgubljena te iscrpljena sa 19 godina i 110 kg. Uvijek protiv sažaljenja i kukanja, željna nešto poduzeti. U dogovoru s obitelji odlučila sam prestati uzimati terapiju.
Medicinska dijeta iskustvo…
Kupili smo sobni bicikl koji sam vozila svaki dan, prvih nekoliko tjedana po 10 minuta. Počela sam sve više šetati, jela samo povrće i voće. Nekoliko mjeseci to nije davalo nikakve rezultate (druga doktorica je rekla da je štitnjača razlog), ali nisam htjela ostati na tome. Odlučila sam krenuti na medicinsku dijetu, izdržala 15 dana i skinula 8 kg. Tada sam to smatrala golemim uspjehom, jer je nakon pola godine napokon došlo do nekog pomaka. Medicinska dijeta mi je bila dobar uvod u promjene. Kroz godinu dana sam proučavala nutricionizam, anatomiju tijela, mišiće, kalorije… I usput saznala za biljni čaj čiji je efekt bio isti kao onaj od tableta.
…a zatim lična dijeta!
Šećer sam zamijenila Natreenom, sve dok mi uopće nije bio potreban, smanjila sam sol, dok je u potpunosti nisam izbacila, te počela koristiti đumbir, kurkumu i cimet. Namirnice koje najčešće konzumiram su: mandarine, limun, naranče, grejp, banane, jabuke, kruške, jogurt, posni sir, zelena salata, krastavci, jaja, grašak, mrkva, mahune, brokula, karfiol, piletina i ponekad riba, tjestenina ili rižoto… Pošto obožavam slatko, nastojim uzeti čokoladu sa što većim postotkom kakaoa, umjesto mliječnih, te smeđu rižu umjesto bijele.
U cijelom procesu je pomogla spoznaja da je sve počelo jedenjem zbog stresa. Ne samo zbog obaveza, već i zbog raznih familijarnih problema. Našla sam način da se opustim, poput meditacija, odlazaka u prirodu, pisanjem i prilikama kad sam okružena ljudima kojima značim i koji mi znače.
Što me pokrenulo? Što je motivacija? Kad sam sa 19 godina od doktorice čula: „Ostaje ti 10-ak godina života“ i „Nećeš moći imati djecu“. Ili od ljudi oko mene koji su govorili da je nemoguće skinuti toliko kg, održati ih i doslovno prijeći preko svih gluposti i predrasuda. Ignorirala sam ljude koji su govorili da će mi visiti koža, da ću izgledati još veća ako vježbam i konačno se makla od vage. Postepeno sam pojačavala tempo dok nisam došla do 3 sata treninga na dan. Vježbe su uključivale sve, od bicikla, utega, trbušnjaka itd. Bilo je još nekoliko pokušaja s dijetama, ali mi se nije dalo izgladnjivati. U godinu dana koliko sam aktivno vježbala, doručak mi se uvijek sastojao od voća, a ručak i večera od proteina i vlakana.
Napredak…
U međuvremenu sam pokrenula vlastiti posao, što me još više motiviralo da uspijem. Nakon svega sam svojevoljno otišla ponovno na sve pretrage i reći ću vam: nikad nisam bila zdravija, a kile se ne vraćaju jer nisam forsirala brzo mršavljenje. Dala sam si vremena, mogućnost da griješim, da pojedem što ne bih trebala i u konačnici: da usvojim nove, zdrave životne navike, kako se nikad ne bih vratila na staro.
Prije nekoliko dana sam prvi put krenula u teretanu na grupne programe, s obzirom da studiram, nedostajalo mi je kretanje, a i želim skinuti preostalih 6 kg kako bih došla do cilja – 60 kg.
Želim svu sreću i uspjeh kakav žele, svima koji se trenutno nalaze u ovoj borbi, svima koji su odlučili nešto poduzeti, pa čitaju ovaj članak u nadi da će im pomoći, kao što sam i ja nekad…
Također, moram se posebno zahvaliti ljudima iz svih zemalja ex- Yu koje sam upoznala zahvaljujući ovoj stranici. Ima vas desetke, pa neću navoditi imena, da nekog ne izostavim. 🙂 Ljudima koji su rekli da mi se dive, bila mi je i ostala čast biti podrška mnogima od vas. S druge strane onima koji stavljaju fizički izgled ispred duševnog, onima koji su me podcjenjivali, vrijeđali, nisu vjerovali… sve me je to motiviralo, hvala vam!
Posebno hvala mojoj Marini, inače članici grupe, posebnoj ženi koju mi je čast poznavati. Javila se prije nekoliko mjeseci s molbom da joj pomognem, njena borba još traje, a iz privatnih razgovora o mršavljenju je došlo do prijateljstva za cijeli život.
Jelena
