Antikandida dijeta nije obična dijeta. U njoj se kilogrami ne gube zato što to želimo, već zato što „mora“ i što organizam počinje da reaguje na sve ispravne stvari koje radite za njega. Razmislite, kada nekoga obradujete, on će sigurno početi da čini povoljne stvari za vas. Tako i vaš vlastiti organizam, nagradiće vas uvek kada ste to, svojim trudom, zaslužili, a ako ga trujete iz dana u dan, ne očekujte da će biti vaš saveznik.

Godinama unazad bila sam rastrgana između onoga što volim (čitaj: slatkiša) i onoga što me muči (kandida). Nisam bila fer prema sebi i svom organizmu – trovala sam ga čime sam stigla, nisam ga osluškivala i, naravno da me je „kažnjavao“.

Objasniću, da ne bude zabune – ja sam jedna od onih koji ne mogu da zamisle apsolutno nijedan dan u kome nema ničega slatkog u kući, u ustima, u organizmu. Dakle, zavisnik u pravom smislu reči. Za mene slatkiš nikako nije bila jabuka, koju je tata često umeo da mi podvali. Ukoliko u danu ne pojedem minimum 100 grama neke čokolade ili opet nešto slatko (po mogućstvu čokoladno) zaista ništa nisam uradila. Ne znam kako je sa ozbiljnim zavisnicima od teških droga, alkohola i drugih poroka, ali često sam sebe hvatala kako me u najstresnijoj situaciji jedna obična krem bananica vešto umiri. Zavisnost.

Početak priče

Moja priča, koju sam dugo ignorisala, počela je još u srednjoj školi, kada sam imala šesnaest godina i kada su mi otkrili bakteriju ešerihiju koli, zbog koje sam morala da pijem udarne, konjske doze antibiotika. Naravno, uz to i vitamine, jačala sam imunitet na mnogo načina i uspela da je se otarasim. Međutim, kasnije saznajem da je dr trebalo da mi prepiše neki probiotik uz spomenutu udarnu terapiju antibioticima. Probiotike ili vaginalete. Nisam koristila ni jedno ni drugo. Neku godinu nakon toga počinje moja „borba“.

Vaginalna kandidijaza je veoma uporna – kao i svaka bakterija ili gljivica. Uporne i ne dozvoljavaju da se opustiš. Taman kada misliš da je popustila, eto je opet. Zašto? Zbog pada imuniteta, zbog preteranog unosa slatkiša, stresa i konzumiranja nezdrave hrane.

U jednom trenutku ozbiljno sam postala ljuta na sebe. Shvatila sam da mi problem neće rešiti nikakve vaginalete, lekovi itd. Morala sam potpuno da se okrenem sebi, svom telu, zdravoj ishrani i zdravim mislima.

Čitala sam knjigu Lujze Hej „Život“ i tada mi je kliknulo da nešto mora da se menja. Mnogo puta do tada bila sam svesna svega, ali mi je samo jedna čokoladna zanimacija bila dovoljna da zadovoljim sve svoje potrebe – potrebe tela i mozga. Ranije sam mnogo puta pokušavala da držim ovu dijetu (polovično) i da nedelju dana izdržim bez slatkog. Ne pitajte me kako. A, onda, kada osmog dana vidim da „od toga nema ‘leba“, vratim se svim svojim starim navikama jer one su najlepše, zar ne?

Ali, eto, imajte na umu da za sve u životu postoji pravi trenutak i to onaj kojem se najmanje nadate…

Počela sam da čitam sve moguće knjige o toj temi, odlazila na različite forume (ali ne one u kojima mogu da zaključim da imam sve druge simptome kao i drugi i da mi je od života ostalo još dve nedelje.) To ne. Nikako. Takve forume nemojte ni čitati, ni posećivati. Potrebno vam je nešto što će vas podići, dati vetar u leđa. Znači, konstruktivni saveti.

Čitajući tako, pronašla sam savršen način da pomognem sebi. Pronašla sam dijetu koja podrazumeva da zaboravim na slatkiše. U prvom trenutku, to nije bilo moguće. Naravno, ne da ih zaboravim zauvek, ali da promenim način na koji konzumiram namirnice.

Dakle, prestala sam da unosim slatkiše i to traje već dva meseca. Nije lako. Bilo je komplikovano prešaltati se na sve ono što sam do tada smatrala nemogućim. Da me poznajete znali biste da takva misao nikada nije imala prostora u mojoj glavi. Sada je živim i rado teglu Nutele zamenim zelenom jabukom posutom cimetom. Znam da te dve namirnice ne mogu da se porede. Tačno, ne mogu jer jedna je čista hemija sa savršenim ukusom i mirisom, a druga je preporod za moj organizam. I zahvalna sam na tome.

Teškoće

Priznajem, prva nedelja dijete nije bila sjajna. Svrstala bih je opet u onu “zavisničku” kategoriju, u kojoj kriziram jer je moje telo naviklo da minimum jednom dnevno bude nagrađeno bilo čime što ga “raduje”. Tih dana sam se i okrenula kuvanju. Zaličila sam sebi na svoju baku, koja je bila zadužena za sve što izlazi iz kuhinje – hranu, mirise, slatko, slano. To sam i ja počela da činim. Okrenula sam sebi i počela da se “usrećujem” na sasvim drugačiji način.

Kako su dani prolazili, sve je teklo mnogo lakše i mirnije. Postajalo mi je jasnije zbog čega sve ovo radim i verujte mi, nimalo mi ne pada teško. Verovatno se to ne može preneti ovako rečima, mora se osetiti “na sopstvenoj koži”. Da mi je neko pre samo šest meseci govorio da kada prestanem da jedem testa i slatkiše, osećaću se bolje, pitala bih ga da li poseduje čarobni štapić i reši mi muke samo jednim pokretom jer se spomenutih namirnica verovatno nikada ne bih odrekla.

Antikandida dijeta – Prvi rezultati

Sada se osećam fantastično, i fizički i psihički. Svaki dan započinjem mislima o tome šta ću kreativno danas uraditi za sebe i druge, a naročito kulinarski. Jedem sve što je dozvoljeno, i dalje pronalazim što zanimljivije recepte, preuređujem ih po svojim merilima i, verujte, spajam nespojivo.

Pored slatkiša, antikandida dijeta podrazumeva prestanak unosa bilo čega što u sebi sadrži kvasac, alkohol, šećere i belo brašno.
Pitate se šta jedem onda? E, tu počinje magija.

Na mom profilu na Instagramu @antikandida_dijeta nalaze se svi recepti koje pripremam samostalno i u svojoj kuhinju. Naravno, tu su i saveti šta sve možete da poručite ako odete na ručak ili večeru u restoran, kafić…

Za one koji se pitaju, smršala jesam, ali se to na mojih 50 kilograma toliko i ne primećuje. Organizam se oslobađa svega što mu se ne dopada, ja sam naučila mnogo toga o sebi, o svom telu i nastavljam dalje. Nadam se da ću imati prilike da vam se javim na kraju „ovog puta“ i da sa vama podelim svoja konačna iskustva jer život nije život ako ne dotaknemo makar jednu osobu i pomognemo joj da se promeni nabolje.