Nabasah nedavno na jednu stranicu gdje je mnogo uspješnih primjera onih koji su uspjeli da se izbore sa svojim kilogramima, odnosno da se izbore za zdrav način života. Uz dozvolu Moderatora okačiću jedan link sa pričom koja me zista motivisala.
Robin - dnevnik
Dobrim dijelom sam prevela ono šta je Robin napisala ali ako je neko voljan da korektnije i tačnije prevede ovaj tekst sigurna sam da bi bilo mnogo koristi. (Ovaj moj onda možemo da zamijenimo kompletnim prevodom.) Kad sam počela da pišem ovu poruku htjela sam da samo informativno stavim nekoliko rečenica o načinu na koji se ova žena izborila sa kilogramima, ali mnogo stvari mi se učinilo važno i interesantno... Još jednom se izvinjavam na prilično trapavom prevodu koji je trebao da bude samo kratki komentar
(koji nije potpun), ali mislim da sam prenijela suštinu ove priče.
Priča je zaista nevjerovatna... Mislim, mene je jako motivisala. Vjerovatno će i mnogima sa foruma koji se bave brojanjem kalorija dobiti dodatnu potvrdu za svoj način borbe protiv kilograma...
Elem, junakinja ove priče, Robin, je 43 godišnjakinja, majka troje djece. Visoka je nekih 152 cm, a borbu sa kilogramima počela kada je imala 130 kg (04.09.2006) i u narednih godinu dana skinula nekih 73 kilograma i sad je na nekih 56 kilograma.
Otprilike kaže za sebe da je kao dijete bila mršavica, preživjela neku traumu i nakon toga polako počela da nakuplja kilograme.Najviše žali što je zbog kilograma propustila mnogo dok su joj djeca odrastala...nije mogla da vozi rolere s njima, pliva, čak ni trči za njima...sjedila je u parku dok je njen muž radio sve te stvari, a djeca su odrasla i to vrijeme je otišlo zauvijek. Postajala je sve neaktivnija, kvalitet života sve siromašniji, sramila se da ide na okupljanja, roditeljske, čak i da putuje na odmor zbog straha da neće moći da sjedne u prevoznim sredstvima, da će polomiti stolicu i sl. Boljeli su je komentari drugih i sve više se povlačila u sebe. Brinula se i za svoje zdravlje, mislila stalno o tome koliko je blizu srčanog udara koji po njenom mišljenu je bio samo pitanje vremena. Razmišljala o tome ko će biti uz njene djevojčice kada budu planirale svoj život, vjenčanja...
Život joj je postajao sve jadniji, a što je bilo direktno povezano sa njenom gojaznošću. Bilo je previše stvari koje nije mogla da čini zbog toga.
I onda je shvatila da joj je dosta svega, da ne mora da bude tako. I donijela je odluku da smrša. Prihvatila je to kao OBAVEZU, obavezu da učini šta god treba da izgubi kilograme i održi liniju. Shvatila je da svakodnevno se obavezuje da učini neke stvari i da se trudi da ih ispunjava i da ne ostavlaj na cjedilu one prema kojima ima obavezu, pa onda će tako posmatrati i svoju obavezu da izgubi kilograme(Meni se posebno svidio ovaj dio).
Shvatila je da može imati kontrolu nad tim. Gubljenje kilograma je nešto što možemo kontrolisati i da će to i učiniti. Dobila je snagu. Na stranu okolnosti koje su dovele do gojaznosti, ali shvatila je da je nikada niko nije tjerao da stavlja hranu u usta. Sama se dovela u nepriliku, sama će i da se izvuče.
Odreći se velike količine hrane neće biti lako, ali biće lakše nego biti strašno debeo. Čudno, čim je donijela odluku da se bori sa kilogramima već se osjećala bolje, bila je uzbuđena i znala da ako se prihvati zdravog plana, nema tog na planeti šta će je spriječiti da izgubi kilograme. Vidjela je da je kraj njene nevolje ne pomolu. Bila je toliko odlučna da uopšte nije brinula da li će morati da izgubi 50, 100, 150 kg .
Napravila je plan:
- zakazala pregled kod doktora, pregled od kog je godinama strepila. Htjela je da uradi sve pretrage i imati na papiru prije nego počne. Nije se vagala 15 godina i sada je skala pokazala 136 kg, a na njenu visinu od 152 kg BMI joj je bio 56. Sada joj je vaganje postalo svakodnevna navika, mada podatak bilježi samo ponedjeljkom.
- Morala je da nađe nešto što će činiti zauvijek, što će joj postati način života i zato je morao da bude zdrav način. Znala je da su prestali dani kada je jela sve što je htjela, kad god je htjela, što joj nije bio problem. Napokon je shvatila da može da ima oboje...može biti zdrava i vitka, aktivna i produktivna i uživati u hrani.
- izabrala je brojanje kalorija. To je bio način da postavi granicu. Počela je da obraća pažnju na sastav svih namirnica koje je kupovala i nije ih donosila kući ako nije znala njihovu kalorijsku vrijednost. Vagala je hranu. Unos kalorija kretao se između 1600 i 1200. Rijetko je bila gladna sa ovakvim načinom i shvatila je da njen apetit nije jama bez dna. Prestala je da koristi hranu da bi smirila svoje emocije ... nije bilo lako, jer sasvim suprotno se ponašala veći dio života, ali niko nije ni tvrdio da će biti lako.
- počela je dnevnik. Napisala je sve razloge zbog kojih želi da izmrša. Upisivala sedmična mjerenja. Pomoglo joj je da ostane na kursu. Unijela je i svoje mjere u dnevnik da bi pratila gubitke cm.
- izbacila je iz kuće svu ''junk'' hranu. Objasnila je i ukućanima da nikome nije od koristi. I zamolila ih je da ako hoće da jedu tu vrstu hrane da čine to van kuće. Htjeli su da je vide zdravu i sretnu pa se nisu bunili. Imati samo zdravu hranu u kući bilo joj je izuzetno bitno, posebno u početku. Osjećala je potrebu da proždire sve što vidi, pa joj je na dohvat ruke bila gomila krastavaca, nekoliko crvenih paprika i paradjaz. Neće napraviti mnogo štete.
- Nabavila je dosta zdravih namirnica. Pileća prsa, tunjevinu, losos, bezmasni jogurt, vegetarijanske proizvode, bjelanjke, mnogo povrća. Žitarice bogate vlaknima. Bezmasno mlijeko. U početku je čak ograničila unos voća jer je previše šećera moglo dovesti do toga da se prejede.
- To je bila kombinacija hrane visoke biološke vrijednosti i brojanja kalorija.
- Izbacila je sve dodatne šećere, brašno, rižu, tjesteninu, bijeli krompir, hljeb i slično. Nije se mogla kontolisati sa njima. Shvatila je da joj je bolje bez njih ako ne može kontrolisati njihov unos. Nije joj bilo dovoljno da pojedem pola šoljice pirinča. Radije će pojesti ogroman tanjir povrća koje ima isti broj kalorija. Voli količinu. Prve dvije sedmice su joj bile najteže. Čak je bacala hranu u smeće samo da se ne bi prejela. Poslije tog kratkog perioda, više i nije čeznula za zabranjenom hranom (UH i grickalice). Jedenje onoliki UH ranije, samo je u njoj pobuđivalo još veću potrebu da ih unosi. Odlučila je da je lakše da ih se odrekne potpuno, nego da ih unosi u maloj količini. Živeći prethodnih 20 godina bez granica u pogledu hrane, bilo je vrijeme da uvede neka ograničenja. Gubljenje kilograma neće početi ukoliko ne uvede sebi neka ozbiljna osnovna pravila.
- Planirala je dnevni meni nekoliko dana unapred. Snabdjela se neophodnim namirnicama. Planirala je (i još uvijek to čini) svaki obrok i užinu, ne prepuštajući ništa slučaju. Planiranje je po njenom mišljenju apsolutno ključno. Mnogo je lakše pridržavati se zdravog načina života i jesti ispravno ako znate unapred šta ćete jesti i spremite to. To znači uvijek imati na raspolaganju zdravu hranu. Isto tako znači nositi hranu i na put. Nije baš imala mnogo izbora kada izađe iz kuće, pa je nosila svoje užine svuda sa sobom. Nije željela biti nespremna za slučaj da ne može naći zdravu hranu. Jela je na, otprilike, svakih 2,5 časa. Mrzila je osjećaj gladi i činila je sve da ga izbjegne. A saznanje da će ubrzo uzeti nešto ukusno, držalo ju na kursu. Jela je uglavnom bezmasne proteine i vlaknima bogate namirnice. Obe ove grupe namirnica su fantastične za gubljenje kilograma. Drže vas duže sitim, a bogate su hranjivim elementima i pomažu pri gubljenju kilograma, po njenom mišljenju.
- morala je naći hranu koja joj se dopada da bi mogla da se drži svog plana. I uspjela je. Voli hranu kojom se sada hrani mnogo više nego svo ono što je ranije trpala u sebe. Ponašala se kao dijete koje ima mnogo igračaka, a nijednu dovoljno ne cijeni. Sada uživa u jabuci koja joj nekada nije predstavljala ništa. Misli jednostavno da joj se promjenio i ukus... Istražuje nove metode u kuvanju, kombinuje, otkriva zdrave namirnice iuživa.
- pije mnogo vode, što je način da nešto čini sa ustima i da joj je stomak pun.
- držala se slijepo svog plana i kilogrami su spadali sa nje. Centimetri nestajali. Odjeća visila. Postajala je sve odlučnija i posvećenija i izuzetno dosljedna zbog čega se i tako brzo oslobodila kilograma. Čak su i društvena događanja, slavlja, rođendani prolazili bez narušavanja plana. Smiješno, ali i u dane kada je planirala da se ne pridržava plana, jednostavno nije mogla da to učini. Možda za svo to vrijeme je napravila 10-ak minimalnih odstupanja. Jednostavno je željela da kazaljka u ponedjeljak pokaže što ''bolju'' vrijednost. I nikada, baš nikada se nije osjećala uskraćeno. Kakvo je to uskraćivanje ne jesti neki kolač ili tijesto ili slično. Uskraćivanje je bilo svo ono vrijeme dok je jela takve proizvode - uskraćivala je sebi zdravlje, dobar osjećaj, produktivniji i srećniji život. Znala je da svaki put kada kaže NE parčetu pice ili kolaču kaže DA zdravijoj sebi. Tako je bivala korak bliže gubljenju kilograma. Bila je korak bliže kraju svojih nvolja. Nije to činila za druge, nego za sebe.
- Morala je da izgubi težinu, zdravlje je postalo PRIORITET. Morala se fokusirati zaista na to. Postaviti važnijim od spremanja kuće, posla, pa čak i porodice. Zvuči sebično, ali ustvari je suprotno. Sada sam više u stanju da brinem o porodici i sve ostalo otkako sam u formi i zdrava i srećna. ''Ako mama nije srećna, niko nije srećan.'' - kažu djeca. Sposobnija je da sada uradi više nego ranije u toku cijele sedmice.
- Oko druge sedmice vođenja dnevnika našla je fantastično mjesto. Forum za podršku ,3FC, gdje je mogla otvoreno da priča o svom problemu sa onima koji se i sami bore i da podržavaju jedni druge.
- Vježbanje. Morala se suočiti i s tim. Bilo je teško. Znala je da su vježbe i aktivnost najveća šansa da uspije. Počela je laganim 15 min. šetnjama, i polako povećavala. Dodala je i vježbe za snagu. Nabavila DVD Lesli Sansone`s i vježbala što i sada čini. Odvrnila bi muziku i plesala. Kupila je pedometar i stalno se trudila da poveća broj koraka koje pređe u toku dana. Uvela je dodatne aktivnosti u svakodnevni život. I dalje ne voli vježbanje, ali voli ono šta vježbe čine za nju. Donijela je odluku da će raditi bilo kakvu vrstu fizički aktivnosti 7 dana u sedmici, jer ako jede 7 dana, onda mora i da bude aktivna 7 dana.To je važno kao i mnogi drugi poslovi koje baš ne volimo da radimo ali su neophodni, pranje, čišćenje, plaćanje računa.
....u nastavku (na engleskom) je zanimljiv dio u kome pominje do kakvih je saznanja došla tokom perioda bobe sa kilogramima, i zašto je bilo vrijedno izboriti se... (ako stignem skoro, nabaciću koju rečenicu o tome, a može i neko drugi ako ima vremena:)
jana
P.S.Nekada su mi mnogi poželjeli dobrodošlicu u Kafanici kod Normite
... Hvala svima, zaista,od srca, nisam vas previdjela, nego ta rubrika tako brzo raste, da kada sam svratila već je bilo malo kasno da odgovaram na pozdrave, stranica se mnogo naredalo... Miki, da nam ponovo dođeš u Akvapark...
P.P.S. Ne zamjerite na greškama i molim moderatore da ih ukinu pod hitno, čim primjete...
