Dragi čitaoci, želim sa vama da podjelim svoju priču kako sam izgubila skoro 20 kg. Moj problem sa kilažom počinje od onog trenutka kad sam se preselila u Ameriku početkom 2010. godine. Kada sam došla imala sam 65 kg (visoka sam 170 cm). Novi način života i ishrane doveo je do toga da sam se u periodu od 3-4 mjeseca udebljala 5 kg. Sredinom te iste godine, ostajem u drugom stanju i naravno tu prestaju sve mogućnosti da se skine višak. U toku trudnoće sam dobila oko 18 kg i na porod otišla skoro sa 90 kg. Nakon poroda gubim 10-tak kilograma i kilažu od 80 kg zadržavam godinu dana – tačnije do početka 2012. godine. Te godine sam uvijek imala izgovor zašto ne mogu da se pozabavim svojom težinom. Prvo sam dojila pa sam morala da jedem, kad sam prestala da dojim onda smo se preselili, jedno vrijeme bila sam većinom sama sa kćerkom jer je muž radio u drugom gradu i dolazio vikendom kući, pa tad nisam imala vremena da pokušam nešto da promijenim. I onda, napokon, dolazi taj dan kad smo svi zajedno i kad više nema izgovora i kad se nešto mora uraditi.
Preselili smo se u novi grad i jedan dan sam odlučila da odem sa kćerkom do tržnog centra. Od kako sam se porodila kupila sam možda samo jedne hlače i dvije majice i nosila stare trudničke stvari jer uvijek sam sama sebi govorila da neću ništa da kupujem već ću da smršavim i vratim se u staru gardarobu. Ušla sam u prodavnicu gardarobe i otišla do odjela za mlade. Vidjela sam divnu košulju koja je bila u M veličini. Pokušala sam da nađem veličinu koja mi odgovara i kad sam našla XL shvatila sam da ta košulja u toj veličini uopšte ne izgleda isto kao u veličini M (veličina koju sam nosila prije). Pokušala sam da obučem košulju u M veličini i naravno vidim da ni rukave ne mogu da navučem. Ljuta na sebe i na svoj izgled zgrabila sam košulju u veličini M i još jednu majicu koja ide ispod košulje u istoj veličini i otišla na kasu. Došla sam kući, uzela ofinger, stavila majicu i košulju na njega i okačila ga iznad stola za ručavanje u trpezariji da svaki put kad zavirim u frižider ili uzmem zalogaj više – da me opomene. Taj isti dan otišla sam u prodavnicu i kupila sve što mi treba za narandža dijetu, koju sam držala prije par godina i imala dobre rezultate, odlučna da istrajem i da krenem od narednog dana.
Osvanuo i taj dan i ja sam počela. Nisam si postavljala vremenske granice do kad treba da smršavim već da nešto promjenim i da od nečega krenem. Odmah ću vam reći da se nekih stvari nisam mogla odreći kao na primjer zašećerene kafe. Smatram da je bolje i unijeti kašiku šećera nego koristiti vještački zaslađivač. Završila sam jedan ciklus dijete, vaga je pokazivala gubitak, a ja sam bila motivisana i puna energije. Počela sam da uzimam i vitaminske tablete jer sam vidjela da ih uz svaku dijetu proporučuju. Poslije ciklusa narandža dijete odlučila sam da pokušam sa UN dijetom, ali mi nije odgovarala jer nisam mogla da uklopim svoju ishranu i ishranu ukućana. Narandža dijeta mi je perfektno odgovarala zbog lakoće pripreme, ali isto tako sam znala da ona nije za duge staze. U nemogućnosti da nađem dijetu koja mi odgovara sama sam počela da osmišljam jelovnik sa kojim bi izbjegla pravljenje duplog ručka ili večere. Obično bi počela doručak sa kafom i nekim instant ovsenim pahuljicama, oko podneva bi imala drugi doručak koji bi bio ili jaje, ili sir sa dvopekom, oko 15h bi jela voće a oko 18h bi imala neki kuvani ručak (razne čorbe sa povrćem i piletinom), ili riba i salata. U tom periodu počinjem i da razmišljam koju bi spravu mogla da kupim i da počnem da vježbam jer odlazak u teretanu je bio nemoguća misija budući da živimo u gradu gdje nemamo nikoga od porodice ko bi nam mogao pomoći oko čuvanja kćerke. Uz internet i iskustva drugih dolazim na ideju da je najbolje da kupim orbitek jer kažu da je bolji i od trake za trčanje i od kućnog bicikla. Uz orbitek kupujem i DVD Julian Michaels 6 weeks 6 pack. Vježbala sam 5-6 puta sedmično 30 do 40 minuta. Nekad bih vježbala samo na orbiteku a nekad bih 20 minuta na orbiteku pa 20 vježbala uz Julian. U međuvremenu kad bi mi dosadio način ishrane koji sam ja osmišljala ja bih onda opet vratila se na narandža dijetu i tako u krug.
Sa ovakvim načinom ishrane i redovnim vježbanjem ja sam se osjećala odlično, a kilogrami su nestajali. Za 4-5 mjeseci izgubila sam oko 15 kg i vratila se na onu kilažu sa kojom sam došla u USA. Kad sam došla do te težine i kad sam uspjela da obučem košulju koju sam kupila u veličini M, prestala sam sa dijetom u tom smislu da sam se opustila jer sam bila zadovoljna svojim izgledom i nastavila da se hranim zdravo i slično kako sam se hranila dok sam sama pravila jelovnik. Nastavila sam da vježbam 3 puta sedmično po 30 minuta. U naredna tri mjeseca od prestanka sa dijetom i intezivnim vježbanjem ja sam izgubila još 4 kg. Slika sve govori, na prvoj 80 kg a na drugoj 61 kg.
Nadam se da sam svojom pričom nekoga motivisala da krene u borbu sa suvišnim kilogramima, način uvijek postoji samo treba dobra volja.
Svjetlana Matić
