U spanaću, kupusu i blitvi pet do deset puta više nitrata od dozvoljene količine, upozorava profesor Dragi Stevanović, s beogradskog Poljoprivrednog fakulteta.

U plastenicima i malim zasadima proizvodi se povrće i voće „obogaćeno“ nitratima, teškim metalima, olovom, kadmijumom, radioaktivnim uranom… Ove po zdravlje ljudi štetne hemijske materije u lisnato povrće i voće dopevaju putem mineralnih pa i organskih đubriva koje u Srbiji prodaje više od 40 svetskih kompanija. Ova mineralna đubriva koriste se, doduše, za sada na malim površinama (od 5 do 10 odsto) mimo kontrole države.

Kako upozorava profesor Dragi Stevanović, sa katedre za agrohemiju i fiziologiju biljaka Poljoprivrednog fakulteta, i do 70 odsto lisnatog povrća prezasićeno je sastojcima iz đubriva koje biljke ne prerade. „Najviše je nitrata koji se u organizmu mogu pretovriti u kancerogene nitrozamine, a u spanaću, kupusu i blitvi, nalazimo ih u pet do deset puta većim količinama od zdravstveno dozvoljenih. U laboratorijama smo pronašli od dva pa do 200 miligrama urana u kilogramu povrća, a kadmijuma od 20 do 30 odsto na kilogram što je više nekoliko puta od dozvoljene minimalne količine – ističe Stevanović.

I istraživači instituta za tehnologiju nuklearnih i drugih mineralnih sirovina došli su do alarmantnih podataka koji pokazuju da je u đubrivu nivo urana i pratećeg teškog metala kadmijuma izuzetno visok. Povišena radioaktivnost izmerena je na oglednim poljima gde se đubrivo koristi kontrolisano, ali je potpuno nepoznata situacija u plastenicima i na onim mestima gde se upotrebljavaju ogromne količine, bez ikakvih dozvola, propisa i saveta stručnjaka.

„Proizvođači povrća i voća u zemlju sipaju ogromne količine najčešće mineralnog đubriva i raznih hemijskih preparata koji se često i ne rastvore nego hemijski sastojci ostanu u zemljištu i odu u plodove, na primer, krompira koji sam imao priliku da analiziram u svojoj laboratoriji“, kaže Stevanović. On podseća da je pre nekoliko godina izvoz čipsa iz jedne naše fabrike blokiran zbog pet puta veće količine kadmijuma koji je u krompir stigao iz mineralnog đubriva. Bilo je i primera i kada je sa granice iz sličnih razloga vraćeno pojedino povrće i voće.

Do prekomerne i nekontrolisane upotrebe veštačkog đubriva došlo je nakon slobodnog prometa mineralnih đubriva i drugih hemijskih preparata. Trgovci ga najčešće direktno prodaju poljoprivrednim proizvođačima, koji ovim đubrivom natapaju zemlju količinom i do šest puta većom od potrebne. Ali, kako upozorava Stevanović, proizvođači povrće uzgajano na ovaj način najčešće ne koriste za svoju ishranu, nego ga iznose samo na pijacu. Voće i povrće za sebe uzgajaju na tradicionalan i zdrav način, komentariše on.