Evo, s obzirom da je tema emocije, na dijeta net forumu - pa da spojimo;
Izvor; http://www.net.hr/zdravlje/page/2008/11/05/0043006.html
Gutate emocije i čokoladu?
Je li glad koju osjećate tjelesna ili emocionalna? Jedete, a da niste gladni? Uvijek u blizini imate slatkiše i grickalice? Izgladnjujete se pa navalite? Bez brige, ima nade i za vas.
Postupci za prevladavanje emotivnog jedenja
• Organizirajte svoje obroke i jedite svjesni tog čina
Ako nemate plan dnevnih obroka onda je još lakše predati se trenutačnom emotivnom porivu za hranom i jesti nasumice. Ograničavanje dnevnog uzimanja hrane na tri obroka i dva manja međuobroka sa stajalištem da ne jedete dva sata prije odlaska u postelju dat će vašem danu određeni redoslijed prehrane koji se ne treba suviše striktno poštovati kako ne bi prerastao u opsesiju. Postojanje takvog redoslijeda olakšat će vam odvajanje vremena za svaki obrok (i međuobrok) u kojem ćete svjesno uživati. Pod svjesnim činom mislim na to da svaki obrok i međuobrok učinite događajem koji čini zadovoljstvo – jedući polako i naslađujući se svakim zalogajem umjesto da ga užurbano progutate s malo ili nimalo osjećaja zadovoljstva. Čitanje, gledanje televizije ili neka druga aktivnost za vrijeme jela spriječit će uživanje u jelu i ostavit će vas "gladnim" te nešto poslije i s potrebom za još hrane.
• Spoznajte razliku između stvarne tjelesne gladi i emotivnog jedenja
Je li glad koju osjećate tjelesna ili emocionalna? Ako ste jeli nedavno i ne krulji vam u želucu vjerojatno niste tjelesno gladni. Ako uzimate hranu zbog emotivne potrebe postoji mogućnost da vremenom izgubite sposobnost prepoznavanja kako to izgleda biti stvarno gladan/na. U svrhu vježbe prepoznavanja osjećaja tjelesne gladi odaberite jedan dan i tada svoje uobičajeno planirane obroke odgađajte sve dok ne osjetite pravu glad. (Ovo ne vrijedi za osobe s dijabetesom !). Bolje upoznavanje tjelesnog osjećaja gladi pomoći će vam da budete učinkovitiji u procjeni zašto jedete u trenutku kad odlučite uzeti hranu. Ako ne osjećate tjelesnu glad ne uzimajte prvi zalogaj !
• Otkrijte izvore nastanka želje za hranom
Ako vodite dnevnik prehrane zapisujte što jedete, kad jedete, kako se osjećate kad jedete i koliko ste gladni. Počnite time što ćete zapisati svaki slučaj kad jedete, a da niste gladni. Tijekom vremena zamijetit ćete kako se pojavljuju određene zakonomjernosti koje otkrivaju vaše navike u konzumaciji hrane i situacije kad se želja za hranom pojavljuje. To će pomoći utvrditi razloge i situacije koje vas najčešće dovode do emotivnog jedenja. Obratite pozornost na razliku između situacije kad jedete na kontrolirani način (polako i s uživanjem) i situacije kad jedete halapljivo, poput prave izjelice. Događa li se to kad ste sami ili u skupini? Poslije podne ili uveče? Kad ste ljuti, umorni, pod stresom ili se dosađujete? Upitajte sebe - što izaziva želju za jelom? Koje me misli, stres, sukob, razočarenje, strah ili ljutnja guraju hrani? Zapišite pomno što se dogodilo prije nastupa uzimanja hrane "radi utjehe" u usporedbi s jedenjem "radi gladi". Možda je prošlo neko vrijeme otkad ste poslednji put jeli pa ste stvarno gladni.
Ako niste gladni, zašto onda jedete? To je vrlo važno pitanje koje trebate postaviti sebi i ono vam može pomoći prepoznati što izaziva i potiče razdoblja emotivnog jedenja. Vođenje dnevnika u kojem ćete zapisati svoje osjećaje kad nastupi trenutak emotivnog jedenja iznimno se preporučuje. Nadalje, dnevnik je vrlo korisno sredstvo za otkrivanje i prepoznavanje navika i ponašanja kojih niste ni svjesni. To je važno zbog toga što ih morate najprije spoznati pa tek onda promijeniti.
• Ne držite u blizini 'izazovnu' hranu
Nastojte u kući ne držati u izobilju visokokaloričnu "hranu za utjehu". Ako se osjećate gladnim ili neraspoloženim odgodite odlazak u kupovinu hrane za nekoliko sati tako da ti osjećaji neće utjecati na odabir namirnica u trgovini.
• Pojedite zdrav međuobrok
Ako osjetite jak poriv za jelom između obroka odaberite niskokaloričnu i nemasnu hranu kao što su svježe voće, povrće i posan umak. Ili probajte verzije svoje omiljene hrane koje su manje masne i manje kalorične kako biste vidjeli hoće li to zadovoljiti prisutnu želju.
• Hranite se uravnoteženo
Ako ne unosite dovoljno kalorija kako biste podmirili kalorijske potrebe organizma, postoji veća vjerojatnoća da ćete se prepustiti emotivnom jedenju. Nastojte jesti u uobičajeno vrijeme. U svoje obroke uključite hranu sastavljenu od osnovnih hranjivih namirnica. Osobito uzimajte cjelovito zrnevlje, povrće i voće te mliječne proizvode s manjim sadržajem masti i proteine iz mršavog mesa. Kad ste želudac napunili hranom sastavljenom iz tih temeljnih hranjivih sastojaka veća je vjerojatnoća da ćete se osjećati sitim duže vrijeme.
• Načinite stanku
Kad ste u kušnji da se prejedete, uzmite "time-out", tj. zastanite i postavite sebi sljedeća pitanja: "Jesam li stvarno gladan/na? Hoće li mi hrana zaista pomoći da dobijem ono što želim? Osim jedenja, što bih drugo mogao/la raditi?" Dajte želji za hranom nekoliko minuta da se smanji i prođe.
• Iskoristite trenutak kušnje da biste spoznali koje stvari trebate promijeniti u svojemu životu
Ponekad ljudi jedu jer ne žele razmišljati, ali upravo je razmišljanje ono što želim da činite. Svaki put kad ste u kušnji posegnuti za jelom, a niste tjelesno gladni, imate sjajnu prigodu za trenutak samopropitivanja. Tad uzmite svoj dnevnik, razmislite zbog čega upravo sada jedete i to zapišite.
• Istražite svoje osjećaje i nosite se s njima
Sljedeći korak je primijeniti odgovarajuće postupke i plan kako se nositi s ljutnjom, nezadovoljstvom, depresijom, niskim samopoštovanjem, strahom i stresom imajući u vidu uzimanje hrane kao sredstvo utjehe, a ne kao sredstvo rješavanja psihičke problematike. Profesionalna pomoć stručnjaka za duševno zdravlje ovdje je od ključne važnosti.
Osim spomenutih postupaka od koristi mogu biti i ovi savjeti:
• Kad osjetite jak poriv za hranom, a niste gladni, pronađite "utješnu hranu" koja je zdrava, umjesto one koja to nije. "Hrana za utjehu" ne mora biti nezdrava.
• Za neke koji su na dijeti, odricanje od "utješne hrane" emocionalno može biti vrlo teška zadaća. U tom slučaju preporučuje se "hranu za utjehu" raspodijeliti u manje porcije s kojom će se moći utažiti trenutačna potreba za jelom.
Ako ste podlegli emotivnom jedenju oprostite sebi (umjesto da se okrivljujete) i sljedeći dan počnite rasterećeni i osvježeni. Nastojte učiti iz iskustva i izradite plan kako sljedeći put spriječiti konzumaciju hrane iz emotivnih razloga. Usredotočite se na pozitivne promjene koje činite u svojim prehrambenim navikama i imajte povjerenja u sebe u provedbi odluke da se riješite navike emotivnog jedenja.
Još jednom treba podsjetiti da je uzimanje hrane iz emotivnog razloga nešto što većina ljudi čini kad su sretni, tužni ili kad im je dosadno. No, bez obzira na to o kakvoj je vrsti hrane riječ potrebno je naučiti kako kontrolirati konzumaciju hrane iz emotivnih razloga koristeći umjerenost kao vrlo važan čimbenik.
Negativne emocije su pokazatelji da u vašem životu nije sve kako biste željeli. Kad prepoznate probleme u svom životu koji čine podlogu za "utješno jedenje", tek tada možete početi s radom na primjeni zdravih načina za prevladavanje problema, a time i emotivnog jedenja.
Ne gutajte ni emocije ni hranu:
Za rješavanje problema emotivnog prejedanja potreban je prije svega otvoren razgovor, a preduvjet za to je posjedovanje hrabrosti otvoriti sebe osobama koje su od značaja u vašem u životu ili profesionalnom terapeutu.
Ono što nam često "diže tlak" u svakodnevno životu su odnosi s osobama iz našeg okružja (članovi obitelji, prijatelji, poznanici, suradnici na poslu itd.). Svi želimo imati s drugima odnose ispunjene ljubavlju i prihvaćanjem. No, stvarni život je mnogo složeniji pa te su želje rijetko ispunjene. Odnosi među odraslim osobama opterećeni su mnogobrojnim razlikama u svjetonazoru, ukusima, ciljevima, prioritetima itd. što stvara nesporazume i sukobe koji su praćeni ljutnjom i napetostima. Naši odnosi s drugima češće su "bodljikavi" nego "glatki". Treba, međutim, istaknuti kako se cijena "glatkog" odnosa nerijetko plaća time da jedna osoba (ponekad i obje) zatomi svoje misli i osjećaje, promijeni svoja stajališta i sustav vrijednosti, odrekne se svojih zadovoljstava zbog "mira u kući", tj. da bi se izbjegli sukobi i svađe. Ipak, sav taj trud i trpljenje, prije ili poslije, stvara nezadovoljstvo i osjećaj žrtve. Osjećati se žrtvom nije nimalo ugodno pa nastaje potreba da se ta neugoda nekako ublaži ili ukloni – a hrana je odmah tu, pri ruci, da posluži za trenutačno uklanjanje neugodnog osjećanja.
Ako vam je hrana postala "psihološki anestetik" za ublažavanje emocionalne patnje izazvane nesređenim odnosima i drugim frustracionim situacijama kojim biste se "izliječili" od emotivnog prejedanja, svejedno ćete morati podnijeti određenu neugodu - neugodu iznošenja onoga što stvarno osjećate, neugodu burne rasprave ili patnju kad netko "prekida veze" s vama. Alternativa ovome - površni sklad - postiže se samo putem vaše šutnje ili čina "gutanja" vlastitih emocija zajedno s velikom količinom hrane. Prema tome, za rješavanje problema emotivnog prejedanja potreban je prije svega otvoren razgovor, a preduvjet za to je posjedovanje hrabrosti otvoriti sebe osobama koje su od značaja u vašem u životu ili profesionalnom terapeutu.
Bez obzira koji je razlog u osnovi emotivnog jedenja, preporučuje se savjetovanje sa stručnjakom za mentalno zdravlje (psihijatar/psiholog) kako biste dobili ispravne spoznaje o kakvim se emocijama radi, kako ih se može regulirati i bez uporabe hrane, te kako biste bili pod stručnim nadzorom tijekom provođenja programa odvikavanja od emotivnog jedenja. Ove konzultacije i potpora stučne osobe važne su kako ne biste ponovo dospjeli u emocionalnu krizu upravo zbog psihičkih napora potrebnih za uklanjanje navike emotivnog jedenja.
Ako ste tjeskobni i depresivni ili pod jačim stresom svakako potražite stručnu pomoć psihijatra/psihologa. Postoji mnogo stvari s kojima ste u stanju izići na kraj sami ili uz pomoć obitelji i prijatelja. No, ako ste duže vrijeme neraspoloženi ili jače depresivni – ili ako se osjećate shrvani životnim teškoćama i imate potrebu razgovarati s neutralnom osobom – svakako potražite pomoć profesionalnog terapeuta. To može biti teška odluka (nije lako priznati sebi vlastitu nemoć u rješavanju problema), ali često je uvid stručne osobe u vašu problematiku i dobivanje odgovarajućih savjeta i potpore upravo ono što vam treba. Bit će vam lakše donijeti odluku ako imate na umu da se psihijatri, posebice oni u privatnoj praksi, danas u najvećem dijelu svog posla bave mentalno zdravim, duševno normalnim ljudima koji u svakodnevnom življenju dospijevaju u različite oblike psihičkih (emocionalnih) kriza, a koje ne mogu sami kvalitetno razriješiti. Vrlo je važno da se oslobodite, nažalost još prilično ukorijenjenog mišljenja, kako je odlazak psihijatru sam po sebi znak duševne poremećenosti ili "slabog karaktera".
Važne poruke ovog poglavlja mogu se sažeti u nekoliko naputaka:
• Zabilježite razdoblje emotivnog prejedanja u svoj evidencijski list ("dnevnik").
• Pronađite situacije i odnose koji su izravno prethodili uzimanju hrane.
• Pokušajte prepoznati emocije koje su pratile prethodnu interakciju dok ne otkrijete emocionalni uzrok prekomjernog uzimanja hrane.
• Dopustite sebi da budete neraspoloženi zbog svojih osjećanja prema osobi ili situaciji.
• Razmotrite izravno pokazivanje svojih emocija prema osobi ili situaciji.
• Odaberite alternativne aktivnosti umjesto prejedanja.
Evo, stigli smo i do kraja razmatranja problema prekomjernog jedenje zbog uzburkanih emocija. Nadam se da je tekst bio dovoljno razumljiv i shvatljiv tako da se dobivene informacije i spoznaje mogu odmah početi primjenjivati. To možete učiniti sami primjenom predloženih sugestija i naputaka iz teksta knjige ili pak da, nakon što ste ocijenili kako sami niste u stanju ostvariti svoj cilj smanjenja težine, potražite profesionalnu pomoć stručnjaka za mentalno zdravlje.
Autor: prof.dr.sc. Hazim Mulić
Neuropsihijatar – u svojoj privatnoj ordinaciji niz godina pomaže osobama s prekomjernom tjelesnom masom koje olakšanje i utjehu za svoje emosiconalne problem i krize traže u hrani. Ova knjiga nastala je kao rezultat kombiniranja najnovijih znanstvenih istraživanja o psihičkim (emocionalnim) uzrocima prekomjernog jedenja i vlastitih iskustava iz praktičnog rada s klijentima koji se bore sa svojim suvišnim kilogramima. Suradnica na knjizi bila je Alma Letić, dipl.nutric. iz Pule, stručna suradnica Udruge.
Suradnica: Alma Letić, dipl. nutricionistica
Stručna suradnica Udruge za prevenciju prekomjerne težine
Studio Alma
Studio za zdravu prehranu i kontrolu težine
52100 Pula
Teslina 25
tel. 052/540-230
radno vrijeme od 09,00 do 14,00 h
Udruga za prevenciju prekomjerne težine dobila je dozvolu za objavu teksta iz knjige prof.dr.H.Mulića pod naslovom DRŽIM DIJETU A NE MRŠAVIM - ZAŠTO!? Knjiga se može nabaviti i preko Udruge, a cijena je 70,00 kn.
web-urednica: Mirela Vidović ([email protected])
26. rujna 2008.g.
MojDoktor|Net.hr
05.11.2008.
Emocionalno jedenje
-
-
Spiral
- Početnik
- Postovi: 23
- Pridružio se: pre 15 godine
Evo još jedan tekst, ali iz žešćeg poremećaja hranjenja, više za dubinski rad i psihoterapijski postupak;
Psihijatrija
Opsesivno prejedanje
objavljeno u broju 53 (04/07)
Opsesivno prejedanje
Epizodama trpanja u sebe golemih količina hrane, obično visoko kalorične, ne prethodi stvarna, konkretna glad, nego je riječ o takozvanom emocionalnom jedenju
Intervju: prof. dr. sc. Vesna Vidović, spec. psihijatar, Klinika za psihološku medicinu Medicinskog fakulteta sveučilišta u Zagrebu, KBC Zagreb, Kišpatićeva 12
Razgovarala: Dunja Antonović
Poremećaji jedenja nisu, kao što to mediji nerijetko sugeriraju, bolesti modernog doba. Naprotiv, uglavnom su poznate od davnina, a neke su opisane još u antičkim spisima. Prema suvremenim medicinskim klasifikacijama, spadaju u psihičke poremećaje, a u određenom postotku može ih se naći u svim kulturama. U pravilu se smatraju problemom ženske populacije, a u praksi se, iako rijetko, javljaju i u osoba muškog spola. Za razliku od anoreksije i bulimije, o kojima se proteklih mjeseci mnogo govorilo u hrvatskoj javnosti, o problemu kompulzivnog prejedanja malo se raspravlja, iako ovaj bulimiji srodan poremećaj prema američkim statistikama zahvaća od 0,9 do 4 posto cjelokupne populacije. Kako je riječ o "tajnoj" bolesti koju oboljeli, a zatim i njihova bliža okolina, nastoje prikriti, teško je odrediti stvarne razmjere bolesti. Prof. dr. sc. Vesna Vidović, s Klinike za psihološku medicinu Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, ističe kako se mali broj oboljelih od poremećaja jedenja javlja liječniku specijalistu, što procjenu o ukupnom broju oboljelih čini još neizvjesnijom.
Što je poremećaj kompulzivnog prejedanja?
Riječ je o nekontroliranim naletima prejedanja, nalik onima kod bulimije, pri čemu osoba doslovno trpa u sebe goleme količine hrane, obično visoko kalorične. Prestaje jesti tek kad nastupi bol u predjelu želuca ili kad više ne može disati. Valja istaknuti da takvoj epizodi ne prethodi stvarna, konkretna glad, nego je riječ o takozvanom emocionalnom jedenju.
Možete li objasniti razliku između poremećaja prejedanja i ostalih poremećaja jedenja?
Poremećaj prejedanja ima gotovo iste psihičke pokretače kao i bulimija, a anoreksija je bolest drukčije problematike. Kod prejedanja, za razliku od bulimije, nema kompenzatornog ponašanja u vidu povraćanja ili čišćenja laksativima i diureticima. Sličnost je u tome što u obje bolesti nakon epizode prejedanja slijedi osjećaj krivnje zbog izostale samokontrole.
Koji su simptomi bolesti?
Poremećaj prejedanja je, baš kao i bulimija, tajna bolest koja se manifestira unutar četiri zida, pa katkad prođu godine prije nego što obitelj primijeti iskrivljene prehrambene navike oboljelog. Kod klasičnog prejedanja logično dolazi do gomilanja kilograma, jer izostaje "ritualno" čišćenje specifično za bulimiju. Dugoročno gledano, ako osoba učestalo konzumira velike količine visokokalorične hrane, naštetit će vlastitom organizmu. Kao posljedice kompulzivnog prejedanja možemo navesti dijabetes, povišen krvni tlak, visok kolesterol, kardiovaskularne bolesti, itd.
Sljedeće što možemo svrstati u simptome je činjenica da su ti ljudi obično opsjednuti dijetama, uz negativan stav prema izgledu i tijelu uopće. Čak i kad uspješno izgube kilograme, ostaju u stanju preokupacije izgledom. Kako u svim životnim situacijama reagiraju emocionalno, odnosno emocionalnim jedenjem, u stanju su višemjesečni trud "upropastiti" u napadaju lošeg raspoloženja. Često su u depresiji jer bi htjeli drukčije izgledati, a ne uspijevaju u tome. Katkad se ovaj tip poremećaja jedenja javlja u kombinaciji s ovisnosti o alkoholu ili drogama te vrlo često u osoba s traumom seksualnog zlostavljanja u djetinjstvu.
U literaturi se spominje kako oboljele od poremećaja prejedanja često prati takozvani "yo-yo efekt", odnosno da su skloni izgubljene kilograme brzo vratiti.
Pacijenti s poremećajem prejedanja obično imaju konkretan problem koji ne mogu osvijestiti, pa se zbog toga rijetko povjeravaju bližnjima. Uz to, riječ je o hiperaktivnim ljudima koji na taj način stvaraju štit od suočavanja s bolnim emocijama, pa često isti obrazac ponašanja primjenjuju ispred hladnjaka. Kako su vrlo impulzivni ljudi, koji su u neprestanoj akciji, teško je očekivati da budu disciplinirani. Tijekom dijete, ali i kod održavanja postignutih rezultata, ključno je upravo disciplinirano ponašanje, što u ovom slučaju izostaje. Zato su skloni ponovnom gomilanju kilograma nakon dijeta.
Pate li oboljeli već u početku bolesti od prekomjerne težine ili je ona simptom?
Prekomjerna težina je simptom prejedanja, a ne uzrok. Pretile osobe nisu same po sebi ugrožene, odnosno nisu sklonije razviti poremećaj prejedanja. Moramo uzeti u obzir da pretilost ima mnogo uzroka, kao što su endokrinološki čimbenici. Osoba može jednostavno uživati u hrani i ne htjeti se odreći tog užitka, dok osobe s poremećajem prejedanja kao cilj ne vide uživanje u hrani, nego osjećaj krajnjeg zasićenja.
Kako članovi obitelji oboljelog mogu prepoznati poremećaj? Kako razlikovati pretilu osobu od osobe oboljele od poremećaja prejedanja?
Najviše po samom tipu jedenja jer osoba u kratkom razdoblju unosi enormne količine hrane, a očito je da ne može biti toliko gladna. Epizode prejedanja ne moraju se pojavljivati svakodnevno. Katkad se javljaju jednom do nekoliko puta tjedno, najčešće krišom kad nitko od ukućana nije nazočan. Kako je prejedanje oblik ovisnosti, javlja se i kriza slična ovisničkoj. Oboljeli u napadaju prejedanja ne posežu za ukusnom hranom jer im nije bitna kvaliteta, nego kvantiteta. Pojednostavljeno, gomila hrane simbolički zatrpava unutarnju prazninu.
Je li kod poremećaja jedenja ovog tipa posrijedi svojevrsna kompenzacija ljubavi hranom?
Hrana još od najranije dobi ima tu simboličku ulogu u ljudskom životu. Prvo iskustvo hranjenja doživljavamo kroz neposredan odnos s majkom. Majčina ljubav se biološki manifestira, ali i kulturološki tumači upravo preko rituala hranjenja djeteta. Osobe koje su u tom prvobitnom kontaktu doživjele osjećaj uskraćenosti, kasnije u životu izostanak ljubavi mogu kompenzirati prekomjernim uzimanjem hrane. No, važno je istaknuti da je riječ o subjektivnom doživljaju pojedinca, pa osjećaj uskraćenosti ne ovisi nužno o kvaliteti majčine njege, nego o nekoliko različitih čimbenika.
Kako suvremena psihijatrija pristupa oboljelima od poremećaja prejedanja?
Obično se pacijenti javljaju tek kad popratne komplikacije postanu ozbiljan problem po zdravlje. Ova bolest ima svoju biološku (genetičku) i psihološku komponentu, pri čemu, uz svjesne čimbenike, veliku ulogu u razvoju poremećaja igraju nesvjesni, koji na površinu izlaze tek kroz terapiju sa stručnjakom.
Nadalje, da biste nekoga liječili, pogotovo u psihoterapiji, osoba mora biti spremna na suradnju. Takav složen proces već od početka pretpostavlja kooperabilnog pacijenta koji je svjestan svog problema i želi raditi na njegovu rješavanju. Psihoterapija katkad uključuje i ponovno proživljavanje traumatičnog događaja, pa takav korak može biti vrlo neugodan za pacijenta jer ga izlaže potisnutoj emocionalnoj boli. U slučajevima kad prejedanje prati kronična depresija, propisuju se antidepresivi, no lijekovi kod poremećaja jedenja općenito nisu dugoročno rješenje. -
-
-
bebica705
- Početnik
- Postovi: 6
- Pridružio se: pre 9 godine
Re: Emocionalno jedenje
Baš poučno. Moram da pohvalim ovaj divan forum!
Jako mi je drago što sam vas pronašla... -
Ko je OnLine
Korisnika u ovom forumu: Nema registrovanih korisnika i 13 gostiju
Copyright 2017 © Dijeta.net. All Rights Reserved. Pokreće ga phpBB® Forum Software © phpBB Limited.